Ovaj put ćemo detaljnije proučiti proces procjene rizika. Ključni korak u tom procesu je uspostavljanje okvira za procjenu, što znači da moramo odrediti ljestvicu kriterija prema kojima ćemo procjenjivati rizike.
Iako se to možda ne čini previše važnim, ovo je pitanje u kojem se mnoga poduzeća oslanjaju na sadržaje koji zagovaraju matrice rizika, a koje često nemaju praktičnu vrijednost.
Čimbenici procjene rizika
Najprije ćemo pogledati nekoliko čimbenika koji nam omogućuju lakšu procjenu rizika.
Objektivnost Prvi i najvažniji aspekt učinkovite procjene je objektivna definicija rizika koja je razumljiva svima u organizaciji. Često se događa da poduzeća procjenjuju rizike kategorizirano (od visokog do niskog), ne shvaćajući da takve kategorije mogu biti različite za svako područje. Već pojam “financijski gubitak” može se razumjeti na različite načine – za nekoga to znači gubitak prihoda, za drugog pad vrijednosti poduzeća, a za trećeg smanjenje dobiti. Iako koristimo isti jezik, korišteni izrazi se mogu različito tumačiti.
Dokazivost Poznata anegdota pripisana Wolfgangu Pauliju, Nobelovcu iz fizike, priča o trenutku kada ga je prijatelj zamolio za mišljenje o članku mladog fizičara. Pauli je odgovorio: “To nije ni točno ni netočno.”
Pouka priče: ako je tvrdnja (poput procjene rizika) toliko nejasna da se ne može dokazati, to je gore nego da je netočna. Za dokazivost procjene najbolje je osloniti se na vidljive pojave koje nam služe kao usporedbe. Često se događa da su procjene rizika toliko apstraktne da im se može pripisati bilo kakva ocjena, zbog čega ne mogu biti pogrešne.
Prikladnost i izvedivost Dobra procjena rizika ima izravan utjecaj na upravljanje organizacijom, što znači da se na temelju nje mogu poduzeti odgovarajuće mjere. Ako utvrdimo da određeni rizik može dovesti do gubitka koji će ugroziti otplatu kredita, jasno je da trebamo smanjiti vjerojatnost da se dogodi.
Jednostavnost Cilj procjene rizika je da zaposlenici koriste rezultate za upravljanje rizicima. Kada procjena nije moguća ili je previše apstraktna za razumijevanje, gubi svoju svrhu. Ovo je područje u kojem i savjetnici za upravljanje rizicima često zakazuju. Važno je postići ravnotežu između dovoljno precizne procjene koja može biti i pogrešna, ali je istovremeno razumljiva.
Vremenska komponenta procjene Kao primjer, uzmimo često korišten kriterij “vjerojatnost ostvarenja”, gdje većina organizacija ne definira vremensko razdoblje unutar kojeg bi se rizik mogao ostvariti. Rizik poput “stečaja ključnog dobavljača” nema smisla ako ne procijenimo kada bi se mogao dogoditi. Stoga je razumno razmatrati negativne posljedice koje se mogu dogoditi u sljedećih godinu dana ili pet godina, umjesto općenitih mogućnosti.
Sustav procjene rizika ne može obuhvatiti sve
Ove smjernice mogu nam pomoći u oblikovanju sustava procjene, ali nijedan pristup ne može obuhvatiti sve aspekte kako bi se rizik označio kao ozbiljan.
Svaki rizik ima više dimenzija, što znači da bi, ako uzmemo u obzir sve njegove aspekte, rezultat mogao biti još kaotičniji.
Primjeri mogućih posljedica koje utječu na ozbiljnost rizika uključuju: gubitak dobiti, pad vrijednosti poduzeća, smanjenje novčanog toka ili likvidnosti, učestalost rizika, trajnost učinka, vjerojatnost da se više rizika dogodi istovremeno, zdravlje i sigurnost zaposlenika itd. Popis se može dalje proširivati.
Zato si u sustavnoj procjeni rizika uvijek ostavimo prostor za prosudbu i zdrav razum.
Ključni zaključci
– Procjena rizika počinje uspostavljanjem okvira za procjenu.
– Vjerojatnost rizika (u X%) nije jedina mogućnost za procjenu rizika.
– Procjena rizika je učinkovita kada je ocjena objektivna, dokaziva, prikladna, izvediva, jednostavna i uzima u obzir vremensku komponentu.
– Okvir za procjenu treba obuhvatiti više dimenzija pojedinog rizika.
– Nijedan sustav nije savršen, stoga se pri procjeni rizika oslonite i na vlastitu prosudbu.
Ako trebate pomoć pri procjeni rizika, obratite se našoj ekipi.
P.S.: Pročitajte i povezane sadržaje: