Prvi korak za uspješno upravljanje rizicima jest njihovo utvrđivanje, što je temelj za izradu registra rizika. U nastavku donosimo nekoliko korisnih savjeta koji vam mogu pomoći da to postignete lakše i učinkovitije.
Što predstavlja rizik?
Rizik se može prepoznati ako uzmemo u obzir sljedeće kriterije:
1. Neizvjesnost: Rizik postoji kada je neki događaj ili razvoj događaja neizvjestan ili neočekivan.
2. Negativne financijske posljedice: Rizik također postoji ako neizvjestan događaj može uzrokovati značajnu financijsku štetu ili u drugom obliku dovesti do financijskog rezultata lošijeg od očekivanog. Pri tome treba uzeti u obzir da posljedice mogu biti izravne (npr. šteta na zgradama, opremi ili drugoj imovini poduzeća) ili neizravne (npr. gubitak prihoda ili povećani troškovi).
Primjeri pogrešnih utvrđivanja rizika:
Očekivan događaj ili predvidiv negativan razvoj događaja
Ako se negativan događaj u budućnosti očekuje, to nije rizik jer nije ispunjen uvjet neizvjesnosti.
Na primjer, ako se očekuje pad prodaje određenog proizvoda, to ne predstavlja rizik. Rizik je kada postoji mogućnost da prodaja neočekivano padne i poduzeće ne postigne planirane prodajne ciljeve.
Trenutno stanje, problemi i izazovi
Svako poduzeće ima ograničenja, probleme i izazove koji su uobičajeni dio poslovanja.
Na primjer, zahtjevni uvjeti na tržištu nisu rizik, već stanje. Rizik bi bila mogućnost neuspješnog ulaska na novo tržište.
Što treba uzeti u obzir kod utvrđivanja rizika?
Veći broj rizika ne znači bolje upravljanje rizicima
Iako nije pogrešno utvrđivati što više rizika, takav pristup često dovodi do lošeg upravljanja rizicima. Kada ih je previše, teže se posvetiti svakom pojedinačnom riziku, a zbog velike količine podataka obično nijedan rizik nije adekvatno analiziran.
Važno je prvo prepoznati rizike koji u najgorim scenarijima imaju najveći utjecaj na financijsko poslovanje. Pritom treba izbjegavati utvrđavanje rizika koji u najgorim slučajevima uzrokuju malu ili minimalnu štetu.
Također, obratite pažnju na ponavljajuće rizike; u praksi često susrećemo rizike koji se pojavljuju na različitim područjima i utvrđivaju više puta, stoga ih možemo objediniti. Na primjer, umjesto da navedemo “kvar stroja A”, “kvar stroja B” itd., navedemo rizik “kvar strojeva”.
Ključno kod objedinjavanja manjih rizika jest da su vrlo slični ili da ih možemo tretirati kao grupu.
Dupliciranje i preklapanje rizika
Prilikom utvrđivanja rizika moramo paziti da pojedinačne rizike ne evidentiramo dvaput ili čak više puta. To se često događa kada više suradnika odvojeno identificira rizike. Na primjer, zamislimo da rizike utvrđivaju odgovorna osoba za IT rizike i odgovorna osoba za rizike u proizvodnji.
Mogući problemi s nabavom poluproizvoda jedno su od ključnih rizika u proizvodnji, dok je pad IT sustava ključan rizik za odjel informacijskih tehnologija. Budući da mnogi problemi s nabavom poluproizvoda mogu biti uzrokovani padom IT sustava, ti se rizici djelomično preklapaju, što može dovesti do dvostruke identifikacije istog rizika.
Izbjegavanje nejasnih ili nepotpunih rizika
Čest problem su rizici koji se zbog svoje nejasnoće teško mogu procijeniti. Primjer za to je ‘rizik pada morala zaposlenika’. Za takav rizik gotovo je nemoguće predvidjeti financijske posljedice, a također je teško procijeniti kada će se rizik ostvariti. Stoga je previše nejasan da bi se njime uspješno upravljalo. Prikladnija definicija bila bi, na primjer, ‘rizik povećane bolovanja zaposlenika’, što je također lakše mjerljivo.
Razmišljanje izvan okvira
Najveći rizici obično su oni koje odgovorni ne mogu ni zamisliti jer se u prošlosti još nisu dogodili. To znači da je kod utvrđivanja rizika važno razmišljati izvan uobičajenih okvira onoga što nam se čini vjerojatnim. Istovremeno, trebamo prevladati prirodnu sklonost brige o svim mogućim scenarijima.
Potpuno je normalno razmišljati na način da odbacujemo sve što može dovesti do katastrofe (npr. ‘to se uopće ne može dogoditi’) ili da smo pretjerano zabrinuti zbog rizika koji imaju iznimno malu vjerojatnost (npr. avionska nesreća). Stoga, kod identifikacije rizika trebamo iz zabrinutosti napredovati prema procjeni i razmisliti o tome kolike su stvarne šanse da se nešto zaista dogodi te koje rizike možemo zanemariti ili im pridati malu vjerojatnost ostvarenja.
Tehnike identifikacije rizika
Rizike možemo utvrđivati na dva načina, koji se međusobno dopunjuju:
Konzultacije s osobama koje dobro poznaju organizaciju:
Različiti pristupi uključuju radionice o rizicima, brainstorming, intervjue i upitnike. Ovaj pristup bolje djeluje u organizacijama koje imaju zreli pristup upravljanju rizicima.
Analitičke i inženjerske metode:
Analiza procesa ili scenarija može otkriti kritične točke neuspjeha koje se intuitivno ne primjećuju. Ove metode uključuju analizu scenarija, analizu stabla pogrešaka i analizu štetnih događaja.
Ključni zaključci
Rizik označava prisutnost neizvjesnosti koja može uzrokovati značajne negativne financijske posljedice.
Česte pogreške u utvrđivanju rizika uključuju:
-fokusiranje na previše rizika,
-dupliciranje rizika,
-nejasne definicije rizika,
-ograničeno razmišljanje.
Utvrđivanje rizika može se provesti konzultacijama sa suradnicima koji dobro poznaju organizaciju ili analizom procesa koji pokazuju kritične točke neuspjeha.
Ako vam je potrebna pomoć pri utvrđivanju rizika, obratite se našoj ekipi.